Iluzija izbora: tko god pobijedio, mi gubimo

Imamo li zaista izbora na izborima?

Novi izbori u Hrvatskoj

Pogledajte kratki video "Iluzija izbora". Još jedni izbori su pred nama. Sa svih ekrana svakodnevno nam se smiješe lica koja obećavaju brda i doline ako zaokružimo baš njih. Političari svih profila ulizuju nam se i dodvoravaju preko reklamnih spotova, plakata, letaka, čak i pisama koja nam kao ušminkani spam dolaze pažljivo kuvertirana i adresirana baš na naše ime. Nekako smo svi zaboravili da smo ovu igru već nebrojeno mnogo puta igrali - jedino što nikada do sada u njoj nismo pobijedili. "Ovaj puta konačno imam priliku glasati za nekoga tko će sve promijeniti" - nadobudno razmišlja prosječni glasač dok odlučno korača prema svojem izbornom mjestu. Ali kao da ne zna da čak i kad "njegovi pobijede", opet je u suštini sve ostalo isto jer i najpošteniji političar iznad sebe ima sustav koji počiva na krivim temeljima. I tako se svakih nekoliko godina ponavlja ista priča, a zaslijepljeni narod uvijek iznova nasjeda na istu retoriku.

Iluzija izbora

Hoćete li uzeti plavu ili plavu pilulu?

Kada se radi o velikim političkim odlukama koje utječu na svakog od nas, mi zapravo nemamo realnog izbora. Političari daju svoja obećanja, glasač im daje moć da zastupaju njegov glas, a političari onda opet naprave što ih je volja, odnosno to što im nalaže politika s viših pozicija. Glasači ostanu razočarani sve dok se ne pojavi novo lice s još boljim obećanjima i tako se vrtimo u krug. 

Čini se kako je jedina svrha održavanja političkih izbora stvaranje iluzije da je narod taj koji kontrolira vladu ili sabor. Vlada, sabor, predsjednik države i ostali političari navodno su tu da "služe narodu". Ali svi jako dobro znamo da je to čisti mit i mi nad njima nemamo apsolutno nikakve kontrole. Na kraju krajeva nije važno tko je izabran jer je cijeli sustav osmišljen tako da političari moraju raditi ono što im nalaže birokracija, a ne ono što narod želi. Naši izabrani predstavnici realno su puke figure u šahovskoj igri svjetske politike. Glasanjem samo učvršćujemo državni aparat i vladajuću klasu te apsolutno ne mijenjamo politiku države. Kada bi neka stranka koja pobijedi na izborima čak išla protiv interesa velikih korporacija to bi se ubrzo odrazilo na ekonomiji jer bi investitori povukli svoja ulaganja. Na kraju bi zbog ekonomskog kraha ta ista stranka izgubila slijedeće izbore i eto nas ponovno u začaranom krugu.

U čemu je kvaka?

Tko povlači konce?

Ne primjećujemo ili ne želimo vjerovati da, bez obzira tko je na vlasti i o kojoj državi je riječ, netko drugi iza svega povlači konce - velike svjetske korporacije i banke te malobrojni moćnici koji stoje iza njih su ti koji zapravo kroje politiku vladajuće strukture cijelog svijeta. I ne, ovo nije teorija zavjere, nije čak ni tajna, lobiranje je javno znana činjenica, istraživana i potvrđena od mnogobrojnih kredibilnih izvora kroz godine. Svatko tko to odbija vidjeti poriče istinu i zabija glavu u pijesak. Nema tko danas nije čuo za brojne "zviždače" koji su na ovaj ili onaj način narodu otkrivali što se događa iza kulisa i zbog toga bili proganjani kao najteži kriminalci. Da je to što oni govore samo plod nečije mašte ili puka izmišljotina, vladajuće strukture zasigurno ne bi trošile tolike resurse da tim ljudima stanu na kraj. 

Jesu li baš svi političari pokvareni?

Interesi političara premašuju interese zajednice

Naravno da nisu svi koji se bave politikom pokvarenjaci. Uvijek se tu nađu dobri ljudi zdravog razuma koji žele pokrenuti stvarne promjene, ali mogu li oni zaista nešto napraviti u postojećem sustavu? Takvi nadobudno ulaze u politiku, najčešće s ciljem da nešto pozitivno učine za svoju lokalnu zajednicu. Međutim, kako se penju po političkoj ljestvici postaje im sve jasnije da se bore protiv puno jače zvijeri. Oni rijetki poštenjaci koji su ušli u politiku s namjerom da učine nešto za dobrobit naroda ubrzo shvate kako je borba protiv ove mašinerije Sizifov posao i da kroz politiku nikada neće doći do stvarnih promjena. Bili crveni, plavi, lijevi, desni, ili neka imaginarna sredina, svi političari na kraju spadaju u isti koš. Većina ih je korumpirana i ušli su u politiku samo da bi osigurali vlastitu egzistenciju, dok njihov ego uživa u dobivenoj moći.  

U globalu, najbolje što vladajuća struktura zna raditi jest održavanje statusa quo. Istina, pojedini politički potezi ponekad su u stanju uroditi nekim vidljivim promjene na manjoj razini, npr. niži porez ovoga ili veća primanja onoga, ali na nekoj višoj razini, u pitanjima ljudske egzistencije i svega što suštinski predstavlja Čovjek, politika može samo zakazati. Bez obzira na naše glasove, obećanja političkih stranaka, ustavna i ljudska prava, interesne grupe poput korporacija i banaka su te koje uvijek pobjeđuju na svakim izborima, u svakoj zemlji - jer one su kamen temeljac sadašnjeg sustava. Njihovi interesi premašuju interese zajednice, pojedinca, prirode i života općenito. Njihova jedina težnja je održavanje postojećeg sustava, izvlačenje maksimalnog profita na uštrb svakog pojedinca, zajednice i prirode.

Glasati ili ne glasati

Neki su iskoristili priliku za oglašavanje

Usprkos svemu navedenom, većina ljudi odabire ovakve informacije radije ignorirati. Prosječni glasač želi ostati u svojoj zoni komfora, želi vjerovati da njegov glas ima jačinu, i sve dok ne preispituje duboko usađena uvjerenja on i dalje korača linijom manjeg otpora. 

Ipak, nije zanemariv niti broj onih ljudi koji ne spadaju u tu kategoriju, ljudi koji su spremni na kritičko razmišljanje, koji gledaju svojim očima i slušaju svojim ušima. Ljudi koji odbijaju slijepo preuzimati uvriježena mišljenja i pripisivati ih sebi samo zato jer tako razmišlja većina. To su ljudi koji obično ne izlaze na izbore, a ako još uvijek čitate ovaj članak, vjerojatno ste upravo Vi u toj skupini.

U Hrvatskoj na parlamentarne izbore 2016. godine nije izašla polovica registriranih birača, što je gotovo dva milijuna ljudi! Od onih koji jesu izašli, bilo je gotovo 40.000 nevažećih listića. Nevažeći listić samo je još jedan pokazatelj bunta od strane onih nezadovoljnih, koji su ipak odlučili izaći na izbore i nevažećim listićem pokazti da ne podržavaju sustav. Teško je reći da je neizlazak na izbore najbolja solucija, niti ju mi ovim člankom ne želimo zagovarati kao ispravnu, ali u svakom slučaju je čvrst pokazatelj da sa sustavom nešto nije u redu. 

Što onda možemo učiniti?

Mijenjajmo svijet svojim postupcima

Ako nakon svega odlučimo ignorirati izbore, mogli bi smo se zapitati da li je to ispravna odluka ili ipak samo sebično i uzaludno nastojanje. Ako se slažete sa stavovima navedenima u ovom članku, zasigurno ste mišljenja da kroz ovaj beskoristan sustav gotovo ništa ne možemo postići. Zato se nameće pitanje, što možemo učiniti umjesto da izađemo na izbore? 

Život koji živimo odraz je svih nas, svaki čovjek neizostavni je dio jedne cjeline koju nazivamo društvom. Svaki pojedinac može dati svoj doprinos zajednici na brojne načine koji ne iziskuju da djelujemo kroz mašineriju postojećeg sustava. Ako želimo živjeti svjesnije, odgovornije, zdravije i u svakom pogledu skladno sa svime što zbiljski predstavlja Čovjek, tada mi koji smo dovoljno budni da vidimo što se uistinu događa u društvu moramo iskoristiti ovu privilegiju i djelovati - sa čitavim svojim bićem težiti k tome da svatko od nas svojim postupcima pokazuje promjenu koju želimo vidjeti u svijetu.  

Pratite i dalje Vijesti iz Svijesti jer u jednom od idućih članaka detaljno ćemo predstaviti sugestije kako to i postići.

Pogledajte i kratki video s našeg YouTube kanala: