25 studenoga 2012

Predstoji nam promjena paradigme


iluzija odvojenosti
Trebamo se probuditi iz iluzije odvojenosti
Zašto je promjena paradigme neophodna za daljnju evoluciju globalne svijesti? Za one koji ne znaju, pod pojmom paradigme se smatra skup pravila i metoda koje karakteriziraju svijet ideja u kojem živimo. Jednostavnije rečeno, to je skup pravila koje u svakodnevnom životu uzimamo "zdravo za gotovo" i pomoću kojih interpretiramo i poimamo naš svijet i način funkcioniranja našeg društva. To obuhvaća razna pravila, norme, zakone. To su stvari o kojima ne promišljamo već ih poimamo kao dogmu, istinu koju nije potrebno provjeravati - ne zato što ne želimo, nego zato što nam to ne bi niti palo na pamet učiniti. Paradigma stvara mentalni filter kroz koji um propušta samo one informacije koje mu se uklapaju u postojeću sliku svijeta. Može se usporediti sa obojenim naočalama: primjerice, oni koji gledaju kroz zelene naočale vidjet će svijet obojen u zelenim tonovima i sve dok ne skinu zelene naočale svijet će im se činiti zelen i za to će staviti ruku u vatru. Tek kada skinu “zelene naočale“ shvatit će da stvari nisu nužno u zelenom tonu već poprimaju drugačije tonove, ovisno o novim naočalama koje stave. Paradigma se stvara preko informacija i iskustava u najranijem djetinjstvu pa nadalje u životu.

U našoj globalnoj kapitalističkoj kulturi, autoriteti poput države i crkve su oni koji nameću paradigme, a vjerovali vi ili ne, rade to u svrhu dominacije i kontrole čitavog društva. Činjenica je to s kojom se društvo mora suočiti, a dobra vijest je da nema boljeg vremena za takvo suočavanje od vremena u kojem trenutno živimo. Godina 2012. već je naširoko postala prihvaćena kao godina širenje globalne svijesti, godina u kojoj su mnogi "slijepci progledali" pa je vrijeme i da polako počnemo odbacivati staru paradigmu i graditi bolju budućnost za čitavi ljudski rod. Za neke ljude to će se dogoditi prirodno, samo od sebe, nekima će to biti izazov, a određenom broju ljudi biti će vrlo težak put jer razbiti sustav vjerovanja po kojima ova zadnje spomenuta skupina živi cijeli život biti će iznimno težak proces, čak i kada spoznaju da su njihova vjerovanja dio pogrešne paradigme.

Ovaj mali tekst razmatra velika pitanja koja nas se tiču svih i daje odgovore koji bi trebali biti prioritetni predmet ljudskih nastojanja. Tekst sadrži sažeto prepričane i na mjestima djelomično doslovno citirane dijelove iz knjige Adriana P. Kezelea „Razdvajanje svjetova“  te kao takav ne predstavlja autorsko djelo autora ovog bloga. Preporučam pročitati navedenu knjigu u cijelosti kao "obaveznu" literaturu svakog osviještenog čovjeka.

Zašto i kako promijeniti paradigmu?


indoktrinacija
Indoktrinacija - govore nam što da  mislimo od malih
 nogu i tako oblikuju pogrešnu sliku stvarnosti
Postoje bitni elementi starog razmišljanja koje moramo sada odbaciti ako želimo utjecati na promjenu globalne svijesti. Prvo, moramo odbaciti pripadnost nekoj religiji. To ujedno ne znači i odbaciti svoj duhovni aspekt. Ukoliko vjerujete u bilo koju vrstu božanske inteligencije, niste u krivu. Međutim, ako pod pojmom "božanskog" smatrate nešto čemu se morate bezuvjetno pokoravati, vrijeme je da preispitate svoja vjerovanja! Zar zaista mislite da božanska inteligencija vreba na svaki vaš korak i sadistički vas kažnjava svaki puta kada "sagriješite"? Ako napravite nešto što u sebi osjećate kao moralno ispravno, a to se ne slaže sa slovom na papiru vaše religije, zar zaista mislite da ste sagriješili? Ako vam se javlja osjećaj strahopoštovanja kad čujete riječ “bog” zapravo ste daleko od božanskog, od prave istine, od svjetlosti, ljubavi, božanske inteligencije, ili kako god već to želite nazivati. Nikakav bog nije vaš gospodar! Vi niste ničija ovca! Vi jeste dio božanskog, i božansko je dio vas! Trebamo se probuditi iz iluzije odvojenosti i odbaciti egocentrički pogled na svijet. Mi svi smo jedno, dio smo iste globalne svijesti, dio smo prirode, Zemlje i svega živoga na njoj i ona je dio nas. Sve dok priznajemo zastarjeli sustav vjerovanja i uvriježenih mišljenja ne možemo biti dio evolucije svijesti. Potrebna je temeljita promjena u umovima i srcima velikog broja ljudi. Potrebna je promjena uvriježenog svijeta ideja, odnosno promjena generalne paradigme. Ovu promjenu ne smijemo odgađati, ona mora nastupiti čim prije, ovog trenutka kad čitate ovaj tekst. Čim prije se dogodi, to bolje za čovječanstvo, jer promjenom paradigme promijeniti će se cijeli svijet i izliječit će se bolesno društvo u kakvom živimo danas.

Odbaciti religiju ne znači odbaciti duhovnost

odbaciti religiju
Odbaciti religijski sustav i razne druge dogme
prvi je korak k daljnjem razvoju svijesti
Svjetske religije gotovo u potpunosti su izgubile duhovni aspekt. Kojoj religiji pripadamo i kojim imenom ta religija naziva svog boga apsolutno je nevažno! Religije su odlično sredstvo masovne kontrole, oblikovanja misli i sputavanja razvoja. Svojim pravilima i metodama zastrašivanja drže ogromne narode pod kontrolom već stoljećima. Za to postoje brojni argumenti: pogledajte samo katoličku crkvu koja besramno uživa u materijalnom bogatstvu dok postoje narodi koji doslovce umiru od gladi i bolesti. Ne vidite li ništa pogrešno u činjenici da crkveni poglavari sjede u prijestoljima optočenima zlatom i dragim kamenjem dok istovremeno milijuni djece i ljudi umiru od groznih boleština i gladi? Zar želite da takovi budu vaši duhovni vođe? Zar želite da takvi žive od vašeg novca u besramnom izobilju dok vi jedva prehranjujete svoju obitelj? Na kraju krajeva, oni su ti koji propovijedaju poniznost, skrušenost i skromost, a rade upravo suprotno! Mase to ne vide jer su im mozgovi isprani do te mjere da zaista vjeruju da svojim materijalnim davanjima crkvi daju nešto nekom bogu? Samo ovih par činjenica svakom pametnom trebalo bi biti dovoljno da u pravom svijetlu vidi svrhu organizacija poput katoličke crkve, organizacija koju bez imalo grižnje savjesti možemo nazvati zločinačkim mafijaškim organizacijama. Ostale moralne izopačine vezane uz katoličku crkvu i ostale religije bolje je niti ne spominjati.

Na religiju se, vezano uz promjenu paradigme, direktno nadovezuje i važan element molitve. Kako prosječni kršćanin, ili pripadnik druge religije, doživljava molitvu je potpuno pogrešno. Molitva bi trebala biti sredstvo komunikacije i interakcije s božanskim, vrsta meditacije, unutarnjeg samopronalaženja, no ona se u religijama uglavnom koristi za traženje nečeg od boga i time nas stavlja u poziciju nemoćnog bića, ovčice koja traži nešto od svojeg gospodara pastira (boga) - to je stavljanje božanskog postojanja u funkciju ispunjavanja naših potreba - i to je itekako pogrešna paradigma. Vrlo je važno i da odbacimo pojam spasitelja. Nitko ne može promijeniti svijet za nas i umjesto nas. Ne postoji spasitelj koji će se žrtvovati za našu dobrobit. Sve što želimo moramo učiniti sami, a ono što možemo dobiti od drugih je eventualno neki oblik pomoći i nadahnuća. Netko drugi može biti naše nadahnuće, uzor koji slijedimo, ali ne može biti naš spasitelj. Nitko ne može učiniti za nas ono što moramo učiniti sami.

Zašto je život "iluzija"?

iluzija života
Naša svijest stvara našu stvarnost
Moderna znanost kvantne fizike konačno uspijeva dokazati da je život kakvog danas poznajemo zaista  u stvarnom smislu iluzija. Stolac na kojem sjedimo, računalo s kojeg čitamo ovaj tekst, sve ostalo fizičko
oko nas samo je iskustvo postavljeno u ograničeni skup pravila pomoću kojih funkcionira te se kao takvo prosljeđuje nama, odnosno našoj svijesti, koja je dio ultimativne svijesti stvoritelja. Ovo je znanstvena činjenica. Po prvi puta u modernom društvu čini se da smo spremni to shvatiti i prihvatiti. Izgleda da postajemo dio “pokreta” evolucije svijesti koji je vidljiv na globalnoj razini više nego ikada prije u modernoj povijesti. Velikim dijelom za to možemo zahvaliti globalnim medijima - internetu - koji je nas ljude uspio povezati kao vrstu po prvi puta nakon mnogo, mnogo vremena; vremena koje kao da je bilo utrošeno i osmišljeno da učini upravo suprotno - da nas razdvaja različitim jezicima, državama, kulturama i religijama - alatima osmišljenim upravo za svrhu kojoj najbolje služe - razdvajanju ljudi, konstantnim poticanjem različitosti i sukoba.

Stvarna priroda božanskog (tko ili što je bog?)

Bog nije gospodar
Bog nije gospodar koji prati i kažnjava naše postupke
Kad danas kažemo “Bog” to se odnosi na osobno ime entiteta (bića) kojeg opisuju i zagovaraju razne religije ljudskog društva, no slika takvog bića koju većina nosi u glavi ne odgovara stvarnosti, odnosno, grubo rečeno, takvo biće zapravo uopće ne postoji. Međutim, stvoritelj ipak postoji. Ali stvoritelj nije gospodar niti vladar koji upravlja našim životima na Zemlji (ili izvan nje), ili ostatkom svemira. Stvoritelj je “svjetlost”, “ljubav”, “izvor”, stvoritelj je u nama i mi smo u njemu. Stvoritelj jest mi, a mi smo stvoritelj. Sve ostalo je samo oblik iluzije. Ta iluzija, odnosno fizički svijet kakav danas poznajemo je “alat” koji služi za naš razvoj i optimalnu evoluciju, odnosno naše nastojanje da se postigne stanje savršenstva, čiste ljubavi. Kad kažemo ljubav, ne mislimo na emociju nego na stanje čistoće, ispravnosti i “jednote”.  Stvoritelj je  dakle ultimativna svijest koja je stvorila tu iluziju koju mi poznajemo kao stvarnost i podijelila se u nas -  individualne jedinice svijesti, i to s ciljem kako bi mogla (kako bi smo mi mogli) istraživati, vršiti interakciju,  učiti, činiti, razvijati se, evoluirati. Naša evolucija neće prestati na ovom svijetu već će se nastaviti na višim  razinama kako se razvijamo. Te više razine možemo doseći tako da živimo, učimo i volimo u ovom svijetu i ponavljamo to toliko puta dok ne uspijemo spoznati istinu i prirodu stvarnosti. Stanje u kojem čovječanstvo živi danas jest jedna vrsta zatvora jer nas se od malena kondicionira i uvjerava da sve što stvarno postoji je ono što možemo vidjeti, čuti, opipati, odnosno da je u granici naših 5 vrlo ograničenih osjetila. Uvjerava nas se da smo odvojena bića jedni od drugih, ili u najboljem primjeru da smo tijela koja imaju dušu. To nije točno! Mi smo duše koje imaju tijela, tijela osmišljena za interakciju u ovom fizičkom svijetu (ovoj jednoj od mnogih razina), koji je na jedan način samo iluzija genijalno osmišljena da omogući interakciju na našem trenutnom stupnju razvoja.

Otkud trebamo početi da bi smo promijenili paradigmu? 

Nakon odbacivanja religijske pripadnosti moramo shvatiti prirodu stvarnosti: Mi nismo izolirana jedinka koja  je posađena u nepoznati svemir. Ono što se zapravo događa je to da svijet oko nas “oživljava” pod utjecajem naše svijesti. Mi u suštini stvaramo svoju stvarnost. Bez svijesti svijet ne postoji u obliku kakvom ga mi pojmimo. Kvantna fizika kaže da se oko nas nalaze beskonačne mogućnosti, a mi (odnosno naša svijest) “biramo” koju od tih mogućnosti ćemo odabrati te će ona postati naša “stvarnost”. Znači stvarnost ne nastaje izvana prema unutra (prema nama) već iz nas prema van. Većina današnjih problema pojedinaca i društva zasnovana je na pogrešnom zapažanju, pogrešnom zaključivanju, netoleranciji, krutosti stavova, napetosti i stresu te nesporazumima. Prepoznavanje istine nije moguće unutar okvira koji su nam zadani odgojem i životom u skladu s općeprihvaćenom paradigmom. Da bi smo spoznali stvarnu stvarnost moramo izaći iz okvira koji su nam nametnuti.

Čovjek nema poseban položaj u zajednici života na našoj planeti!!

Mnogi ljudi se osjećaju napadnutima kada čuju ovakve misli i teško im je prihvatiti ovako radikalnu promjenu razmišljanja, međutim ta promjena je neophodna. Moramo prihvatiti da se svijet stvara iznutra prema van, a ne obrnuto. Ljudski rod toliko je duboko uronjen u priču o svojoj vrijednosti i posebnom položaju u odnosu na druga živa stvorenja pa je zbog toga teško uopće započinjati ovakve razgovore. Razmišljamo na način da je sve „potrošno“ osim ljudskog života, da sve smijemo izgubiti, žrtvovati ili ugroziti, ali ljudski život nikako. I to je opet pogrešna paradigma! Odbaciti religijski sustav i druge dogme prvi je korak k daljnjem razvoju svijesti Religije tvrde da je čovjek stvoren „na sliku božju“. (Pritom se obično prešutno podrazumijeva muški oblik te slike, a ženski uvijek biva stvoren kao drugorazredan – paradigma unutar paradigme koja je već sama po sebi pogrešna svakom tko imalo mućne glavom). Posljedica ovakvog razmišljanja je shvaćanje da sva  druga stvorenja NISU stvorena na ovaj način, tj. po božjoj slici pa da su stoga manje vrijedna. Većina religija nas čak i podučava da imamo pravo „vladati“ nad drugim bićima, odlučivati o životu i smrti svega što nije ljudsko te da smo to pravo stekli po rođenju.  Religije nas uče, s obzirom da smo „božji miljenici“, da nam je čitav svijet dat na raspolaganje i da ga možemo iskoristi samo za svoje dobro i u svoju korist. To nas uči da je jedino važno očuvati samoga sebe. OPET POGREŠNA PARADIGMA. Nevjerojatno je kad zapravo shvatite da je ova paradigma UZROK toga što je trenutno ugrožena naša egzistencija na Zemlji (uništavanje prirode, zagađenje, izrabljivanje resurasa, profit kao jedina motivacija, prirodne katastrofe, glad i ostale nevolje)  te je naše preživljavanje upravo zbog ovog duboko usađenog nam razmišljanja dovedeno u pitanje.

Evo kako stvari zapravo stoje:

životinje su naša braća
Sve životinje su naša braća, baš kao i svi ljudi
Ljudi nisu ni više ni manje slični bogu nego što je to mačka, pas, krava, zmija, tigar, sokol ili bilo koja druga životinja. Čovjek je DIO zajdnice života, a ne njezin vladar!!! Cijela zamisao o hijerarhiji unutar živog svijeta je pogrešna. Zato nemamo nikakvo apsolutno pravo odlučivati o tuđim životima, iskorjenjivati ih, uništavati i ugrožavati te stvarati patnju među pripadnicima drugih vrsta ili ih zlorabljivati za našu dobrobit, bez osvrta na njihovu! Nemamo pravo uništavati okoliš samo zato da bi smo priskrbili energiju ili hranu! Nemamo pravo uzgajati životinje za hranu, a pogotovo ne u farmskim uvjetima u kojima se njihov život svodi na proizvod!!! Svakom čovjeku u višem stanju svijesti ovo se ne mora posebno objašnjavati, on će to već shvatiti sam po sebi, prirodno! Zato će vegetarijanska ili veganska prehrana biti njegov osobni izbor. Svaka životinja je naš brat ili sestra, ništa više ili manje nego i svaki čovjek! Farmske životinje naša su braća koja su izrabljivanja, stješnjena, ponižena i uništena! Želite li dosita JESTI njihove ostatke? Pogotovo kad ima toliko toga prirodnog zdravog i čistog (biološki i etički gledano), što može zadovoljiti potrebe našeg tijela za hranom, a i našeg duha za uživanje u njoj!

Na kraju...

Na prvi pogled izgleda kao da ne možete pridonijeti promjeni stare paradigme, ali situacija je suprotna: pojedinačni postupci mogu biti vrlo konkretni i sezati daleko! Kao prvo trebamo se početi ponašati kao da nismo vladari ovog svijeta nego njegovi privremeni stanovnici. Možda mislite da tako već radite, ali zamislite se malo dublje. Da li u vama stvarno ne postoji zamisao da imate pravo na iskorištavanje svoje okoline? Vidite li doista jednakost između sebe i svakog drugog oblika života? Pokušajte zamisliti što to zapravo znači! Možete li zamisliti Zemlju kao svoju Majku i osjetiti je kao takvu? A mogu li vaša djeca? Podučite ih tome!


Ovaj mali tekst razmatra velika pitanja koja nas se tiču svih i daje odgovore koji bi trebali biti prioritetni predmet ljudskih nastojanja. Tekst sadrži sažeto prepričane i na mjestima djelomično doslovno citirane dijelove iz knjige Adriana P. Kezelea „Razdvajanje svjetova“  te kao takav ne predstavlja autorsko djelo autora ovog bloga. Preporučam pročitati navedenu knjigu u cijelosti kao "obaveznu" literaturu svakog osviještenog čovjeka.

Nema komentara:

Objavi komentar